Priredio:MILADIN VELjKOVIĆ
Na sjednici Predsjedništva i Izvršnog komiteta 4. septembra Tito je insistirao da ne smijemo zaoštravati, ali da budemo spremni da pokažemo zube. General Gošnjak je bio za smirivanje. Istakao je da se, prema njegovom mišljenju, išlo preoštro u osudi u Ujedinjenim nacijama i da nijesmo dobili podršku Arapa i Indije. Napao je i izazivačko pisanje jugoslovenske štampe i tendenciju okretanja Zapadu. Gošnjak je zaključio da Jugoslavija ima mnogo veći strateški značaj, i da Rusi u tom slučaju moraju da računaju da bi im se Zapad suprotstavio. Iz prethodnog je izveo zaključak ‘’da Jugoslaviji ne prijeti opasnost i zato ne vidi razloge da bilo šta mijenjamo sada’’.
Na sjednici Predsjedništva snage su se polarizovale. Koča Popović je reagovao na stavove Gošnjaka o postupku u Ujedinjenim nacijama i na kritiku upućenu Nikeziću i Veljku Vlahoviću. Tito je na kraju izrazio žaljenje što vidi da ima nejedinstva u ocjenjivanju, a po sadržaju izlaganja dezavuisao je Gošnjaka.
Na istoj sjednici o stanju odbrane referisao je general Nikola Ljubičić, a potom je vođena rasprava. Konstatovano je da je JNA bila raspoređena prema zapadnim granicama i da su svi planovi odbrane računali samo sa tom varijantom, da Jugoslaviji prijeti opasnost samo sa Zapada. Ostale granice, tj. istočne, praktično su bile neobezbijeđene, jer se smatralo da sa te strane ne prijeti opasnost i pored iskustva sa Informbiroom. U istočnim rejonima bili su tada locirani manji garnizoni. Kako je zabilježeno, Vladimir Bakarić i Mika Tripalo iskoristili su priliku za nametanje svoje koncepcije. Tvrdili su da skoro ništa nije urađeno za svenarodni rat, da su neki armijski vrhovi ignorisali stvaranje drugih jedinica (teritorijalna odbrana i sl.), da je sprovedena tehnokratska taktika vojnih okruga, tako da su Partija i drugi društveni faktori eliminisani iz odbrambenih priprema, te da bi strane trupe skoro bez metka mogle da prodru do glavnih gradova,a nijesmo sposobni da organizovano preduzmemo opštu odbranu.
Preko kritike Armije,došlo se do brzog zaključka da centralni komiteti republika uzmu stvari odbrane u svoje ruke, da se aktiviraju glavni štabovi republika, da se formiraju vojni štabovi u opštinama, odredi i bataljoni koji treba da se opreme lakim savremenim naoružanjem, da se obezbijedi sistem veza, da se posebno razradi uloga radija i manjih radio-stanica u ratu. Svim tim mjerama, smatralo se, može se prevazići tehnokratska organizacija Armije.
Mijalko Todorović je izlagao, povodom rasprave o koncepciji opštenarode odbrane, da su ih događaji natjerali ‘’da počnemo javno raspravljati o konceptu opštenarodne odbrane’’. Na osnovu kojih svojih saznanja je izjavio da je ‘’dosta inicijativa u kolektivima na stvaranju jedinica, nabavci naoružanja, stvaranja u opštinama omladinskih i drugih jedinica’’ nije nam poznato. ‘’Time se, govorio je Todorović, lomi tradicionalni i tehnokratski koncept. Ima područja odbrane koja spadaju u vojne i državne tajne, ali ima jedan dio koncepta ONO, koji je sastavni dio dnevnog života svakog člana društva i društvenih i radnih zajednica, o kome ljudi treba da znaju i da se staraju’’.
U trenutku kada je polako počeo da splašnjava entuzijazam oko odbrambenih priprema i samo desetak dana prije ozbiljnih nemira na Kosovu, po hitnom postupku donosi se Zakon o narodnoj odbrani, koji je otvorio mogućnost gubljenja jedinstvene kontrole nad oružanim formacijama i isključivost monopola sile u rukama Federacije.
Naknadno, admiral Branko Mamula bilježi da su generala Ivana Gošnjaka, zamjenika vrhovnog komandanta i ministra do 1967, optužili da je glavninu oružanih snaga grupisao prema Zapadu, a da su granice prema Istoku bile neadekvatno zaštićene. JNA je bila nespremna na sjeveroistočnim granicama 1968. godine, kada su oružane snage SSSR-a i zemalja Varšavskog ugovora intervenisale u Čehoslovačkoj. Očekivalo se da će SSSR istim udarcem dokrajčiti i jugoslovenski ‘’revizionizam’’. Mijalko Todorović, predsjednik Izvršnog komiteta CK SKJ, održao je veliki govor u centru Beograda koji se pretvorio u antisovjetski, a ne samo protiv intervencije, čime je otvorio problem sa Rusima, i razračunavanje je počelo. Todorović je optužio vrlo uticajnu grupu generala u vrhu JNA i prethodnog načelnika Generalštaba Hamovića posebno. Hamovića je optužio da nije htio da prekine odmor i pomogne Generalštabu i novom načelniku u mobilizaciji i koncentraciji. Dogodilo se da su se divizije mobilisale predugo i prekasno su izbile na prednje položaje prema Mađarskoj kako bi se suprotstavile razvijenim i pripremljenim snagama Varšavskog ugovora. Ocijenjeno je da je to bila sakupljena masa naoružanih ljudi, a ne organizovana vojska za borbu u prvom pojasu odbrane.
(NASTAVIĆE SE)